Sitno parče sreće

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jutro sam u šest,

U aleji, na broju dvadeset i šest,

U malenoj kanti za smeće,

Pronašao sitno parče sreće.

Radovah se, zgledah se,

Na kraju čak i nasmijah se,

(jer) Ovakvo parče sreće,

Rijetko kada čovjek sreće,

Pomislih, ta ko je sad toliko lud,

Da sreću baca tako svud’,

Pa krenuh niz ulicu,

Niz ulicu, niz stazicu.

E moja draga,

Znaš da sad idem do tvoga praga,

Da s tobom dijelim ovo malo sreće,

Jer sve što vrijedi ipak s tobom kreće.

A tebe nema,

Na moju zvonjavu ostaješ nijema,

Druge upitah gdje si ti

Otišla si kažu drugdje sreću tražiti.

Sad opet idem onom ulicom,

U potrazi za letjelicom

Što na druge planete vodi,

Meni ova jedna izgleda ne godi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting