Šišmiš i Gavran

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Stari gavran na drvetu sjedi.

Krila su mu već za let prestara,

I tako smrt čeka u čemeru i bijedi,

Gledajući šišmiša gdje krila otvara.

 

Odjedamput gavran progovori:

Oj, Šišmišu, ti što noću letiš!

Samo jednom dal’ se mene sjetiš?

Bijedne ptice koju starost mori.

 

Na to njemu šišmiš brzo reče:

Ah Gavrane, stvarno mi te žao,

Ja da mogu,  krila bi ti dao,

No ništa od toga, več je pala večer.

 

Ja idem u novu avanturu!

Gdje uštap se sija, gdje noć je još mlada,

U nova lutanja, nad krovove svog grada.

A ti stoj ovdje i čekaj smrtnu uru.

 

Dok i ja sam mlada ptica bio,

Nikada mi dosta nije bilo vjetra

Lutao sam bez cilja i smijera,

Ko Odisej koji gnijezdo nije svio.

 

Stoga leti! Leti mladi druže!

U vječna prostranstva, u nova poznanstva,

Te upoznaj ljude, zvijeri i božanstva,

Da se špilji vratiš kad krila više ne služe.

 

4 thoughts on “Šišmiš i Gavran

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting