Sišem, gorčinu priče života

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Prebirem po serviranim, kostima
Sjekutićima skidajući ono malo mesa
Na njima, što ostalo je nakon Tebe
Nakon nas
Nikada dovoljno dobro pripremljenih
Za nadolazeće izazove
 
Oblizujem masne prste, sklapajući oči
U potrazi za slikama koje brižno čuvam
Duboko u dupljama, neprolaznog sjećanja
I sišem, gorčinu priče života mog
Kojoj sam i danas u naletima
Preklapajućih nanosa boli, predana
 
Cijedi se u malim gustim kapima
Teško padajući na dno želuca, u grču
Boli me spoznaja, koliko gladna sam ostala
Neispunjena iznutra
Vječno bosa, izranjavanih stopala
Na putu do želuca Tvog
 
Uvijek, nešto nedostajalo je
I cviljela sam nad bogatim stolom
Gdje bile su servirane delicije, meni nedostupne
A tako malo trebalo je, da varim nas
Da kušam sebe, u Tebi
 
Isprobam svoju žudnju, pripremljenu
Za sva osjetila moja, uprljanih usana
S okusom kojim sam očarana
Valjajući se naga u mirisima
Raspršenim, prostorom nedjeljive pripadnosti
Životu mom, bolno neproživljenom
U omaglici izgubljene svijesti
Malaksalog tijela
 
*
Silence

16 thoughts on “Sišem, gorčinu priče života

  1. jednom sam Vili napisala…ma jesi li disala dok si ovo pisala…jer ja sam je progutala pročitala…ma kako god hoćeš…u jednom dahu :)))

    pusek newe

    1. Newenka, sram me priznati no moje sve pjesme nastaju u svega nekoliko minuta i zato ja nisam pisac … već piskaralo 🙂 i obavezno zabrljam nešto ako ih dodatno mijenjam i popravljam.

      Drago mi je da ti se sviđa ono što je nastalo ovako u jednom dahu 🙂

      Hvala ti i lijep dan želim !

  2. Oslikala si dvije slike. Ona vanjska, površinska, slika je žene koja mirno objeduje, oglodava meso s kostiju, oblizuje masne prste i nitko u tom svakodnevnom jednostavnom činu ne može otkriti koliko se gorčine i nesreće, koliko se praznine i neispunjenosti sklupčalo u njezinoj nutrini koja
    “Cijedi se u malim gustim kapima
    Teško padajući na dno želuca, u grču”
    Nitko ne može naslutiti koje razmjere je poprimila njezina žudnja i koliko bi se mogla davati nekome tko bi znao odgovoriti na omaglicu izgubljene svijesti. Lijep dan želim perla.

    1. Marija, bojim se da je mnogo puta u životu baš tako … da se krijemo iza krinke lažnog osmijeha dok nam duša vene. Doživljaj koji sam opisala i suviše mi je prisan i nedjeljiv, i svojevremeno proživljen, no isto tako znam da u njemu nisam usamljena.

      Tvoji komentari meni su snažan poticaj i hvala ti na tome 🙂 što … razumiješ, osjećaš i ostavljaš svoj dojam.

      Lijepo te pozdravljam !

  3. Sve su već rekli. Ostaje mi samo da sa zadovoljstvom potpišem gornje komentare. Ako si i “piskaralo”, kako samu sebe nazivaš, nedvojbeno imaš talenta. Pozz…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting