SIROMAH

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ispred vrata crkve na podu hladnom,

pod sobom na komadu kartona,

čovjek sjedi na sjedalu bijednom,

dok vjernike pozivlju iznad njega zvona.

 

Plehnata škrabica je ispred njega,

do nje batrljak izgubljene noge;

podrhtava, hladno je, bit će snijega,

na licu mu pečat sudbine uboge.

 

„Na siromaha, mene, pogledajte,

Bog će vam zato bogato uzvratit,

bar lipu koju ubogom mi dajte,

da sutra mogu komad kruha platit.“

 

Prođoše mnogi, škrabica prazna stoji,

tek rijetko se njen zveket čuje,

kad prođe siromašak pokoji,

jedino on se prosjaku smiluje.

 

Najbolje razumije ljudsku bijedu,

onaj komu je ona blizu i samu.

Drugi Krista traže, pored Krista gredu,

a pogled od njega okreću u stranu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting