Sat

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znate li kako kuca sat zaboravljenih
Vi sretni ljudi , ti nasmijani svijete,
Struže po duši minut kao noktima po zidu
Krvariš polako, a da to i ne primjete…
U očima mojim više nisu suze nego pustinja,
Poput one u duši, prašina, sivilo, ništa…
Gnojne rane više ne liječim, ne povijam,
Usputna sam žrtva zemaljskog ratišta…
Da nemam kosti svijetu bila bih prah
A i to vrijeme kuca na vrata, dolazi…
Osim zaboravljenih nitko ne primjeti sat,
Osmjeh i tuga sve zauvijek prolazi…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting