Šarena kolica 2

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pust je tvoj grad,
prijatelju stari,
tek poneka duša
neumorno luta,
a ona  stara lipa
još uvijek baca čari
pokraj prašnjavog
života tvoga puta.

Grli me sjena
krošnje u cvatu,
dok ruka nesvjesno
mladu golubicu hrani,
gledam našu klupu
što odoljela je ratu,
prekrili je čini se
neki loši dani.

Vdim stari kaput,
pognuta ramena,
i kroz gustu maglu
osmijeh poznatoga lica,
pa zagrle me sjetno
prohujala vremena…
..da li nebom sada voziš
svoja šarena kolica?

22 thoughts on “Šarena kolica 2

  1. ..da li nebom sada voziš
    svoja šarena kolica?

    dakle iz ovog je evidentno da se u pjesmi obraćaš nekom tko je preminuo,zoveš ga prijateljem i spominješ klupu na kojoj ste nekad boravili pretpostavljam, šarena kolica su pojam koji ne razumijem ali tako i treba biti u pjesmama internog karaktera,slično kao i sa šalama koje su usmjerene samo odabranima da ih razumiju,
    pognuta ramena i kaput naslućuju da se radi o starijoj osobi,uh ovo je najduži koment koji sam ja ikad napisao,ako sam što zbrljao ignoriraj,pjesma mi je odlična,ajd:)!

    1. Da, starija osoba u kasnim šezdesetima, preminuo je prije 6 godina. Teško je razaznati št sam htjela reći, možda mogu shvatiti oni koji su čitali Šarena kolica br.1, pa ti u nastavku ostavljam te stihove. :))

      Šarena kolica

      Ponekad se sjetim
      Tvog širokog osmijeha,
      izboranih, hrapavih ruku
      i pogrbljenih leđa,
      na kojima vise tri kaputa.
      Pružao si mi drhtavu ruku
      i u tišini palio cigaretu,
      magleni pogled pun sjete
      plovio je daljinama nekim,
      kao da očekuje dragog gosta.
      A tvoja šarena kolica,
      vozila su hrpu uspomena
      i veliku staru budilicu.
      -Vrijeme je zlato, rekao si
      -ja sam bogat čovjek.

      Prijatelju, sjetnog pogleda,
      upoznala sam tvoje tuge
      i jednu okrutnu sudbinu,
      sjedila uz tvoje rame,
      dok su nas prijezirom tukli.
      O da, hladna je bila zima
      i malo su bila tri kaputa,
      samo se i danas nadam,
      da te je ispratila topla ruka,
      makar s lažnim osmijehom.
      Pusta je ona naša klupa,
      bezbroj koraka topoće,
      a ja stojim i gledam,
      kao da opet vidim u daljini…
      široki osmijeh i šarena kolica.

      Inače, to je zaista tvoj najduži komentar. :))
      Hvala, JIm…na čitanju i komentaru.
      Lijep pozdrav…..

  2. shvatio 🙂

    lijepo i tužno i… znam koliko tebi znači ova pjesma a to u kombinaciji sa činjenicom da i ja volim rimu daje neku posebnu dimenziju mom čitanju pjesme i čini moju pohvalu krajnje subjetivnom al nema veze… sve je to ionako subjektivno a nijansiranje je nebitno… bar kad je ovaj portal u pitanju…

    šta sam htio reći?
    – dobra ti je pjesma 🙂

    pozdrav 🙂

    1. :))) Mislila sam da više nisi tu. Mogao bi bar ponekad da se javiš nekim stihom…makar brutalnim. 😛

      Lijepo je sresti te među stihovima. Sinoć kad sam objavila ovu pjesmu sjetila sam se tebe i pomislila-da ju Medo čita, znao bi o čemu pričam. :))

      Hvala ti od srca.
      Veliki pozdrav…….

  3. Pjesma počinje kao sjećanje ovijeno u sjetnu ljepotu, a onda se osjećaj naglo diže i zaboli. Klupa je odoljela ratu, ali on nije. Otišao je u vječnost ili ništavilo,ali su slike kojima ga vidiš ostale vrlo žive.
    Motiv šarenih kolica malo razbija sivu sjetu i ostavlja otvoreno pitanje na koje i ne treba naći odgovor. / Šarena kolica- pokretna trgovina, šarena kolica- pune ruke darova…?
    I ja volim rimu jer ona ima jače zahtjeve od slobodnog stiha i pjesma mi je zaista posebna. Pozdrav!

  4. Predivna pjesma, nastavak je prije objavljene tvoje pjesme, to su bolna sjećanja na one osobe drage kojih više nema među nama. Osmjeh ti šaljem draga LoLa 🙂

  5. Napisala bih puno toga što mi se trenutno vrzma po glavi,ali neki drugi put..Dopada mi se puno pjesma kao i ova prije nje..Divno si opisala svoje osjećaje i rekla bih bol koji prati drugu pjesmu..Sam naslov pjesme je više nego dobar:))nedjeljni draga Lolo

    1. Naslov pjesme je s razlog takav kakav jest. :)) Da objasnim ako netko nije shvatio. Prijatelj o kojemu govorim je bio beskućnik, koji je i ljeti nosio dva, tri kaputa i gurao stara kolica, šarena-svega i svačega je tu bilo. :)) Upoznala sam ga u jednom gradu kroz koji sam prije često prolazila, pa bih tamo popila kavu. Ispočetka je samo tražio cigarete, a poslije nisam propuštala priliku da ga posjetim, jer je bio draga i vrlo mudra osoba. I tu počinje priča… :))

      Hvala, faiza.
      Lijep pozdrav.

  6. pročitao sam i jedna i druga šarena kolica… nisam shvatio što se zapravo dogodilo toj tebi bliskoj osobi, ali to nije ni toliko bitno za mene koji čitam pjesme… meni je važno samo da su me i jedna i druga pjesma dirnule stvarno i jako lijepo si to napisala, pozzz :))

    1. Da se nadovežem na odg. Faizi, da ne ponavljam… ….Jedne zime sam došla više puta, a njega nije bilo. Poslije sam saznala da je umro.

      Hvala, sedam.
      Pozdrav……

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting