Sarajevska priča

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Gorio je Mjesec iznad Sarajeva,

Brodolomac usamljen između sazvježđa,

Kad ispred mene pogled njen zasijeva,

Te oči boje trulog gvožđa.

Sletjele su dvije-tri zvijezde

Na kosu njenu, skrile se k’o oficiri,

Pa se sad tu gnijezde

I tek ponekad njihov sjaj proviri.

Šetnjica kratka, zanosna i lagana

Prati nas uz naočigled nevezanu priču.

Uobličavala je te riječi usnama

Uspješno kao da ih pisci sriču.

Slušam…

Svirao je vjetar stari neku finu stvar, sporu,

Melodiju je dirigirao njen usplahiren dah,

Tu melodiju upijao sam koz svaku poru.

Do sada nijednom nisam svjedočio takvom horu.

Udišem…

Osjetila mi probudi njenog parfema prah,

Odleti mi nos u neki nepoznati svijet,

Da li je to neki Chanel broj pet

Ili neki majski proljetni cvijet.

Otpratih je kasnije do njenog prijevoza kući,

Negdje na rubu gradske periferije,

Te se vratih u centar pjevušeći

Po mjesečini sve do Skenderije.

Sanjam…

Otici njenih stopala svuda po gradu,

Pratim ih pogledom jednog po jednog

I čuvam da stranci neukradu

Taj hijeroglif iz dukata srebrenog.

7 thoughts on “Sarajevska priča

  1. “tesko da bi drugi mogli resiti taj hijeroglif,
    al´ bi neko znao da sam tu..
    cipelice jedne bele zastale bi i prevele
    stih na asfaltu”..Balasevic
    a ti nam ostavi predivne stihove na sarajevskom asfaltu..predivno!!!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting