Pricao sam pricu sto ne lici na bajke,
sto nije nicija, ni za kog slatka,
ona je cista dusa jednog djecaka, sveska lijepih rijeci
iz mladosti snova rijeka, bistra i duboka.
Mozes u njoj stati ako istinu pratis.
Iz srca sam vadio rijec svaku, to je danas greska,
a ja znadoh da je lijepo, vjerovo sam u dobro, slijepo.
Nalazio zlato u betonu, zetoni za ljubav su rijeci od duse,
na kraju ce da tu pusu zime, a ne znam cije ime bih zvao..
Svoje sam dao i nista ne bih ukrao, jer sam volio to sto imam.
Draze je da istinu ne shvate, nego da u laz vjerujem.
Tu draz sto imas, ne moze se kupiti, a i nauciti,
najvece je ono s cim se rodis, a sa covjekom slicnim se preporodis.
Pricao sam pricu gdje si kralj svog zivota, gdje te neko voli
samo zbog tebe, iznova svaki dan.
Sve to na kraju bijase slatki san.