Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ti si san koji poreći ne mogu, tajna si mojih zaljubljenih misli od kojih sebi tkam postelju za čekanje. Zlatna, privlačna nit provučena kroz srce u vreloj ljetnoj noći uznemirenih krijesnica. U dalekoj slutnji dolaziš prije svake zore da se smjestiš između mojih zatvorenih očiju i uvučeš u još jedno spavanje, koje mi po obrazima ostavlja otiske izgaranja, paleži tuge i nedostajanja... U satu što ne prolazi kad se radujem, dok me u snu pitaš osjećam li ljubav. Spavam dok se budim, povjeram tajnu našega sna zrelom mjesecu. U njoj sam se propela na prste da dohvatim tople ti ruke u svojoj kosi. Oči su mi zatvorene i još sam u stihu u kom sam tvoje pročitala. Namještam san u svoje sjećanje. Skupljam rasute zvijezde po postelji. Popravljam na jastuku javu, svoje držanje.. narušeno tvojim rukama, prstima kojima si izlomio mjesečinu svojom blizinom po mojim ramenima. Uspravljam se u stvarnost kraj prozora. I čekam te... Do iduće noći Do kad ostaješ slutnja bez razuma koja me dotiče u svakoj žici violine kojom se javljaš, u glasu istine svakog moga stiha.