san

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Ti si san koji poreći ne mogu,
tajna si mojih zaljubljenih misli
od kojih sebi tkam postelju za čekanje.
Zlatna, privlačna nit provučena
kroz srce u vreloj ljetnoj noći
uznemirenih krijesnica.
U dalekoj slutnji dolaziš prije svake zore
da se smjestiš
između mojih zatvorenih očiju
i uvučeš u još jedno spavanje,
koje mi po obrazima ostavlja otiske
izgaranja, paleži tuge i nedostajanja...
U satu što ne prolazi kad se radujem,
dok me u snu pitaš osjećam li ljubav.

Spavam dok se budim,
povjeram tajnu našega sna
zrelom mjesecu.
U njoj sam se propela na prste
da dohvatim tople ti ruke u svojoj kosi.
Oči su mi zatvorene i još sam u stihu
u kom sam tvoje pročitala.
Namještam san u svoje sjećanje.
Skupljam rasute zvijezde po postelji.
Popravljam na jastuku javu,
svoje držanje..
narušeno tvojim rukama,
prstima kojima si izlomio mjesečinu
svojom blizinom po mojim ramenima.
Uspravljam se u stvarnost kraj prozora.
I čekam te... Do iduće noći
Do kad ostaješ slutnja bez razuma
koja me dotiče
u svakoj žici violine kojom se javljaš,
u glasu istine svakog moga stiha.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting