Samo sjaj mojih dukata

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

kad ulični čistači pometu

sve moje poglede

na gradske ulice

sve zvukove mojih koraka prošetanih

i sve ostatke mojih riječi

ikad izgovorenih

ikad pomišljenih

 

kad zaborave me parkovi

i ni u jednom godu

ne bude više zapisan moj glas

 

kad miris mi se izgubi

u cvatu dunja

pa mi se i ime već

rijetko na nečijim usnama nađe

od mnogih zaboravljeno

od nekih samo oteto

 

kad u kasno popodne poigra se vjetar

sa svim

samo ne s mojim uvojcima

i kad zacvili onako bolno

da se svi pitaju za kim tuguje

pa i on sam pitajući isto

ne znajući da moje postojanje

čudesno, iščeznulo je

i da može pronaći

uzrok svoje boli

 

kad se obrisi sunca budu

na mojim oblacima već slabo vidjeli

i hladnoća zimskih bjelina

pobjedonosno zakorača šumom

znat ću

tamo negdje

iznad svih visina

koje oplakuju nedostižne obronke čežnji

da iza sebe ipak

ostavih trag

u sjaju dukata

na jesenskom nebu

16 thoughts on “Samo sjaj mojih dukata

  1. Jako lijepa pjesma puna neke fine poezije. Zašto želimo ostaviti trag? Što je to u čovjeku što ga tjera da se ovjekovječi na neki način? Ne mirimo se s vlastitom smrtnošću, a umiremo svaki dan polako. Tvoje pjesme će se sigurno dugo čitati vila. Veliki pozdrav.

  2. Sad mogu prekrivač navući preko obraza i snivati 🙂
    Tvoja poezija me uvijek vodi na – putovanje nekim čudesnim, još neistraženim svijetom. U ovoj pjesmi sam očarana s koliko pažnje si samo opisala –vjetar. Lijepo.

    Laku noć Vilo.

  3. Da se ne ponavljam, jednostavno potpisujem sve gornje komentare. Prekrasno kao i uvijek.Čovjek uvijek teži ostaviti neki svoj trag iza sebe da bi znao da je njegov život ipak bio vrijedan življenja. Ciao!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting