Samo jedna pjesma o smrti

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Gospodin i Gospođa Smrt,
odlučili posjetiti Zemaljski Vrt.

U zraku se osjetio hladan zadah,
svud širom Zemlje vonjao je strah.

I sasvim svejedno tko će biti njihove žrtve,
njima je važno samo da broje mrtve.

Nekad dolaze mirno i bez traga,
a nekad s bukom i prijetnjom od samoga vraga.

Bum, tres, začuo se u prometu sudar,
od silnog straha jedna žena dobila je srčani udar.

Svud širom svijeta čula se tišina,
na tren zavladala je tjeskoba i tmina.

Slijedeći na njihovom spisku je stari političar,
on osjeća savjest kako ga guši, jer već je dovoljno star.

Smrt povika
mrtvačkog glasa:
“Za tebe više
nema nikakvog spasa!

U pakao te vodimo,
bit će ti jako vruće,
ne brini se, osjećat ćeš se,
baš kao kod kuće!”

Gospodin i Gospođa Smrt,
imali su težak dan,
puno žrtvi na njihovim je plećima,
prije nego što utonu u san.

Za one što mirno sniju
i Smrt će lako doći,
samo one što teškim snom sanjaju,
jeza u njedrima će proći.

Zato treba dobro
svoju savjest čuvati,
jer kad se jednom oči zatvore,
Smrt će svakom po zasluzi dati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

10 thoughts on “Samo jedna pjesma o smrti

  1. Lepo si gospodina i gospodju smrt u rimi opisao, tako je na zalost, zrtvi koliko hoces, u zemlji vonj straha…. Pesma zvuci lagano i pored tezeg sadrzaja i teme. Bas si se danas raspisao sedam. Vecernji pozdrav ti saljem!

  2. Iako je tema po sebi teška, intimno joj se ne približuješ nego je gledaš iz filozofske udaljenosti,posve objektivno.Opet se osjeća blaga ironija.Kao da hoćeš reći. Svijet je tako sazdan, ali ni pakao nije puno drugačiji. Kod ni jednog pjesnika nisam pročitala da je smrt prikazao u paru. Obično je to bila ONA. Iako treba i za djecu- buduće čitatelje- pisati i ja više volim ovakve pjesme. Pozdrav sedam.

    1. hvala Mare, ne znam ni sam zašto sam prikazao smrt u paru…možda zbog dvojnog karaktera smrti… može biti mirna, ako su ljudi imali mirnu savjest tijekom života, a može biti i tjeskobna, sablasna, za one s manjkom savjesti, koji obično počnu osjećat težinu svojih djela pred smrt… da jesam to malo ironizirao sa svijetom i paklom, ne u smislu da sam stavio u isti i sličan kontekst svijet i pakao, nego sam zapravo htio reći, “ovako kako se osjećaš sada, da li ti gori pod petama, da li osjećaš tjeskobu, e tako će ti biti i tamo gdje te mi vodimo”… pozzz Mare :)))

  3. Lijepo napisano i trebala bi biti poruka onima koji imaju nemiran san, al što vrijedi, oni ne čitaju poeziju, a za ovo i ne mare, jer ne znaju put koji vodi do raja. Pozdrav ti šaljem 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting