Sama na put sam otišla

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Udišem jesen
Smjestivši se pod onaj stari, oronuli orah
Ispod kojeg sam još nedavno, proždirala
Knjigu gustih, ispisanih redova
U vrućim ljetnim danima, kad šetala sam bosa
Malim uskim stazama
Očarana seoskim ljepotama
 
Pričala sam ti tada, koliko sam gladna
Drugačijih delicija, mirisa i okusa
Željna da čuješ, da nahraniš me
I vodiš sa sobom
Pakirajući stvari na dno kofera
Sama na put sam otišla
 
Uputivši se ususret cvrčkovom orkestru
Bistrim, hladnim kapima s izvora
Gustoj šumi, u kojoj sam nas izgubila
U nestašnim mislima
Pritiskom tijela o tijelo
Uz stoljetno stablo smjelo
 
Tada sam voljela komad neba
Iznad nas, posut zvijezdama
Kada se i sam Mjesec smjestio na pola neba
I znatiželjno promatrao dvoje
Isprepletenih, znojnih tijela
U onom voćnjaku, gdje brala sam krušku zrelu
Cijedeći se po usnama tvojim
Maštom prelivena
Samoćom prekrivena
 
Danas vraćam se na to mjesto
Sa željom da možda ipak
Propustiše me kroz sebe, odvedeš negdje
Daleko
 
Igram se bojama i mirisima
Što donosi mi raskošna jesen
Skrivena iza ljeta vrelog i uzbudljivog
Kad bila sam divlja, zanesena i Tvoja
U mislima
 
Neostvarenim željama
 
*
Silence

12 thoughts on “Sama na put sam otišla

  1. Marija, ponekad se duboko zamislim nad svojim riječima i koliko sam zaista vezana za osjećaje, koji me prate dok pišem … ima dana kada pišem i plačem.

    Vjerujem da nisam jedina.

    Hvala na čitanju i mirnu noć ti želim !

    1. Jako te dobro razumijem. I meni stih, moj ili tuđi, izmami suze. Mislim da je u poeziji najvažniji osjećaj koji izaziva, ugođaj i ljepota. Onako, larpurlartistički. Ostalo prepuštam prozi. Mirna ti noć perla.

      1. Marija, nedavno sam pohađala jednu kreativnu radionicu i moj profesor mi je rekao da se ostavim proze jer sam i suviše lirski nastrojena i usput mi je udijelio komentar kako su moji tekstovi prepuni magle, dima i klišeja 🙂 al da mi nikako ne može osporiti kako se osjeća – snažna emocija.

        Zanemarila sam sve drugo :))) i uhvatila se za ovo zadnje, jer mislim kako se poezija piše iz duše i s dušom.
        I kada je tako ipak pronalazimo put do čitatelja.

        Također mirnu noć 🙂

  2. Uputivši se ususret cvrčkovom orkestru
    Bistrim, hladnim kapima s izvora
    Gustoj šumi, u kojoj sam nas izgubila
    U nestašnim mislima
    Pritiskom tijela o tijelo
    Uz stoljetno stablo smjelo

    Tada sam voljela komad neba
    Iznad nas, posut zvijezdama

    vidiš…eto razloga što volim tvoju poeziju…samo nekih…
    još jednom laku noć! ♥ila

  3. Savršeno kao i uvijek ,mislim da se poezija i piše samo osjećajima ,barem ja neznam drugačije.Ti svojim pjesmama ne da pronalaziš put već ulaziš u dušu čitatelja.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting