Sa zaboravom

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Gurnute bolne misli u ćošak
prošlih godina ali
zaboravljena nisu.
Kao stari sat na zidu
pokucaju kroz otvoren
prozor kad budem sama.
Što nije zaborav u tamnici
prošlih vjekova,pa
da ja nisam njegova svetinja?
I kad oči sklopim
čujem zvuk kucanja,
jer boravi sa mnom
sve do svitanja.
Kad bih ostavila
sve iza sebe,
zaborav mene ostavio ne bi.
Tako smo jedno za drugo
zauvijek vezani.

16 thoughts on “Sa zaboravom

  1. “Kao stari sat na zidu”

    ti zidni satovi sa svojim tik-tak
    nekako podsjećaju da vrijeme prolazi

    a sad, eh..nekako i mi postajemo
    “digitalni i električni” (ukradeno
    od “Letu štuke”)

    nekako se u sekundi vratih, godinama
    unazad..i taj zvuk tik-tak

    pozz

  2. Prelijepo…i sjetno…zar nam nije svima tako ponekad…ali ne znamo svi ovako lijepe stihove isplesti od toga!:)
    Zagrljaj i osmjehe ti šaljem draga!:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting