Ujutro me zima budi
Nema te kraj mene
Ruža mi trnjem probija grudi
I čezne da što prije uvene
Tek u podne kad te sretnem
Proljetno sunce mi zagrije obraze
Prvi leptiri u meni polete
Sivi se oblaci polako razilaze
A onda se strast naglo razbukta
Kada ljeta žar zapeče
Ognjeno srce gori i pali
I tako sve do pred veče
Tada sunce bježi od nas
A jesenja kiša gasi plam
Vjetar te odnosi kao otpalo lišće
Došlo je vrijeme da ostanem sam
Ležim u postelji zgrčen i u strahu
Kao vojnik u rovu za vrijeme rata
Mrak se širi, postaje hladno
Znam, to zima opet kuca na vrata.