Ruža u grobu

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Kad jednom, draga, ne mareći za stid

staneš sa nekim uz drvo ili zid,

možda vidiš tada poznato ti lice

na jednom mjestu gdje su smrtovnice.

 

Ako dođeš, mila, kad se tijelo nosi

da zauvjek bude u vlagi i mraku,

samo jednu ružu baci u raku-

ružu što ponekad nosiš u kosi.

 

Donesi taj cvijet od sebe

nek` ga tvoja ruka spusti,

da korjen svoj na grobu pusti

i bude sa mnom umjesto tebe.

 

I ne žali, ne osjećaj se bijedno

(ne žali onaj ko volio nije)

ionako zemlja sve prekrije

i sve jednom bude svejedno.

 

Mrtvi ne pate. Smire se duše.

Prođe patnja, bol i zla kob.

Prekriće zaborav zarasli grob,

i svelo lišće kada vjetar puše.

3 thoughts on “Ruža u grobu

  1. Sansan,sve pohvale za ovu ti pjesmu,cijela mi se svidja,a ponajvise ovi prvi stihovi:
    Kad jednom, draga, ne mareci za stid

    stanes sa nekim uz drvo ili zid;

    mozda vidis tada poznato ti lice

    na jednom dijelu gdje su smrtovnice.

    Ako dodzes, mila, kad se tijelo nosi

    da zauvijek bude u vlagi i mraku,

    samo jednu ruzu baci u raku-

    ruzu sto ponekad nosis u kosi.

    Sve si postigao po meni sa njome,lijepa je i kad se cita,kako zvuci,stilski,a i puna emocija,tako tuznih,da mi se sad place:)))
    Ja volim ovakve pjesme,ovakvu poeziju,ovakve pjesme te natjeraju da stvoris tu zive slike u glavi,da se potpuno sa njome utopis.Jos jednom,bravo Sansan!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting