Ruža crvena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ružo moja jedina

dok si bila crvena,

ona te je ubrala

meni te darivala.

A sada si uvela

u herbaru sjećanja,

u herbar te stavila

posvetu napisala.

Nitko te ne voli,

više kano ja,

moja ljubav dragi

bit će besmrtna.

Sada kad si otišla

ostala su sjećanja,

ljubit ću te dovijeka

ružo moja jedina.

Neću te zaboravit

kad si me darivala,

moja prva ljubavi

ružo moja crvena.

Pupoljke ću brati ja

svakoga proljeća,

sniti ću o jedinoj

ruži crvenoj sada uveloj.

4 thoughts on “Ruža crvena

  1. Tuzno… 🙁 ali iskreno, slikovito… Sve sto je iskreno mora biti lijepo, upecatljivo i ne moze proci nezapamceno. Svaka pjesma koju sam dosada citala od vas, bila je bas ”srcem pisana” – to se osjeti. Ni u jednom vasem stihu nema nikakve sujete i nekih ispranih filozofija koje su vec davno recene. A to jeste stvaralastvo, reci nesto NOVO,
    i samo, samo i samo vase!
    Mislim da ljepotu bilo kojem ljudskom djelu daje ISKRENOST, SKROMNOST,DOBROTA, SUOSJEĆANJE… a vasa su sva takva.
    Također, svaki rad, bi trebao imati osim ljepote i PORUKU-POZITIVNU, a u svim vasim pjesmama poruka postoji i opet je izrecena spontano, prirodno i dojmljivo.
    Ja samo ukoliko osjetim u pjesmama pomenute emocije (a one se uvijek osjete),samo tada je mogu čitati i dozivjeti. One se ne mogu odglumiti (bar ne bilo kome razumnome) jer, pozitivnu emociju ne odaje toliko rijec, koliko ona, tako reci: pjevusi u zicama na gitari ljudskog srca. Tako bar ja osjecam pjesme dobrih ljudi, -osjeti se ta zica,… kao neka muzika iza svih rijeci.
    Zalost sto je danas malo ljudi poput vas, koji poeziju pisu iz LJUBAVI prema zivotu i neprolaznim vrijednostima…
    – malo je onih koji nose onu ”ruzu” u srcu.

    Ja sam ostavila malo duzi komentar, jer ne volim da na ”bisere” ostavljam usputne komentare… Obicno cekam da mi se ovako nakupi mnogo utisaka pa da kazem… a ovo je jedinstvena prilika da sve ono sto sam citala malo duze prokomentiram.

    PUNO SRECE VAM ZELIM!

  2. Poslije ovog komentara neznam što bih odgovorio,ali moram se iskreno zahvaliti na tako lijepom ispisanom komentaru.Ovaj komentar ću zapisati na papir i u svoje srce.Još jednom hvala ti na ljepoti tvog pisanja/mislim na tvoju poeziju/ i ovom nadasve lijepom i dubokom komentaru.Hvala:

  3. evo ti pesma,to ti je moj poklon

    da li vetar iz davnina
    ima svojeg puta cilj
    ili samo u trenutku
    nestaje u plavi vir

    da li nebo u ocima
    sokolovim ima kraj
    ili krila rasirena
    zalud jezde u taj raj

    zasto nekad tvoje oko
    u sekundi ovog sveta
    i do mojih snova zelja
    barem jednom ne proseta

    zasto talas koji raste
    koji sve pred sobom slama
    prati vetar iz davnina
    ide uvek obalama
    ——————————————–
    oci tvoje da ne vidim
    vetar slama moja krila
    ali ja sam ipak talas
    ti obala moja mila…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting