Ruža

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ruža,
prastara u sjećanju,
listova blagih i nevinih,
diše ljubav u pismu
ostavljenom da požuti,
da uvene
kad nema suza
da zagrle iskre u plamenu…
Ruža,
nekad crvena,
u danima nježnosti vječna,
dala je život
za jedan ples svilenih želja.
Ruža,
još mirisna,
tako sama,
bez svjetlosti da boju otkrije svijetu…
Ružo,
tebe držim u kvrgavim rukama
i plačem u pustoj sobi…
Cigareta dogorjeva,
sama u punoj pepeljari tiho tinja,
i polako gasne
poput ruže
u zatvorenoj knjizi…

14 thoughts on “Ruža

  1. Sve što nas u srce takne ostavi neki trag. Tako i ta tvoja poetska ruža još miriši ljubavlju, još izazove suzu jer lijepa ruža zabola je trn u srce pjesnika i tamo će dugo ostati. Mnogo duže nego što je dogorijevanje jedne cigarete. Lijepi stihovi majore. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting