Rujan

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sunce blješće granicom
između tebe i mene.
Prohladne dlanove što se dodiruju,
ne uspjeva ugrijati ni
osunčani rujan.
To su samo dijelovi moga tijela,
to više nisam ja.
Prebrojavam dječja lica
u pokretu.
Rujansko sunce
zabranjuje mi,
da te previše gledam.
Po nijemom filmu lutam
i ne znam što bih ti rekla.
Ti spominješ more i plaže,
sva mjesta gdje ćemo se sresti.
Kada? Jesi li razmišljao o tome?
Mokri kamenčići pod nogama
koje više ne prepoznajem.
Odšetale su u tvoj san.
A kamenčića mi je sada prepuna glava.
I dječjih glasova.
I ne znam što bih ti rekla.
A planirala sam svašta.
Bezbroj bajki
i priča o mjestima
gdje bismo se mogli sresti.
No sada kad si tu,
oduzimam se od sebe same.
Nisam prisutna.
Nisam hrabra. Oprosti.
Zaljubljena sam.
Ponovno sam zaljubljena,
u tebe.

4 thoughts on “Rujan

  1. Lijepo ali neobično Robin, kao i trenutak u ljubavi kad želiš sve a ne umiješ tražiti baš ništa, ali sa nekim razlogom koji kriješ sam od sebe.
    To meni pokazuju ovi stihovi:

    (Sunce blješće granicom
    između tebe i mene.

    Bezbroj bajki
    i priča o mjestima
    gdje bismo se mogli sresti.
    No sada kad si tu,
    oduzimam se od sebe same.)

    Topli ti pozdrav:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting