RODOLJUBNA RAPSODIJA

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I.
Po planinskim vrhuncima
bezbroj krijesova gori,
to su treptaji iz milijun dusa
koje za Tebe disu, Hrvatska, Ljubavi…
Ti si od postanka rapsodicni kutak
jedinstven i caroban uz Jadran, u narucju Zemlje;
Nepatvorena Ljepoto,
Bajkovita Arkadijo,
I san si, i java,
snovidjenje i stvarnost, Ljepotice, Ljubavi moja, Hrvatska!
Cim na Tebe pomislim
srce mi jace zakuca
dusa mi se u ceznju pretvara
u ocima svjetlost zablista,
vidim kako se zvijezde nad Tvojim krovovima i obzorjima roje
osvjetljujuci Tvoju zadivljujucu Ljepotu.

Od Istre do Boke
Tvoje sume simfonije pjevaju
Tvoje rijeke se sumama pridruzuju
Od Mirne do Dunava
od Drave do Neretve
u simfonijskom orkestru se stapaju:
Harfe i violine,
gitare i flaute,
lutnje i citre–Tebi u cast, slaveci Tvoju raskos i bogatstvo
Hrvatska moja, Ljubavi neprolazna…

Vec od postanka Ti si dragulj, kao magnet privlacna
kojemu nisu odolijevali ni Huni, ni Avari
ukopavajuci u Tvoje tlo kopita Apokalipse;
Za Tebe su se grabili Cezari i Sultani,
Tvoje su bogatstvo pokusali razgrabiti i Ugari , i Germani,
u Tvoja su njedra htjeli ugnijezditi NADLJUDE, umjesto ljudi…

Ljubavi moja neslomljiva, nepobjediva
u plavim mi se svanucima budi,
rascvjetavaj se u proljecima, nad oranicama
rasti… rasti, neprestano veca, snaznija
kao i tvoja djeca u kolijevkama–
raspjevana kao i tvoji slavuji, drozdovi, kosovi… lastavice…

Donesi Jadranu svjezinu Gacke, Like i Krbave,
Donesi Neretvi pozdrave Rase, Krke i Cetine
a Dunavu zagrljaje Mure, Drave i Save;
Pronesi posvuda osmijehe zitorodne Slavonije, vinorodne Dalmacija,
brezuljkastog Zagorja, brdovite Like;
oslusni zubor izvora, jezera, slapova
a ponajvise molitve iz kamenih gradova, uzduz Jadrana.

U njima je Tvoja vjekovna cvrstina
Tvoja prastara stecevina;
Tu su ponicali Tvoji prvi sinovi i kceri
Tu se Tvoja praunucad i unucad radjala i radja,
radja i raste..
Tu se himnicke poeme pjevaju
mornara, ribara, ratara
o Tvojim porazima, o Tvojim pobjedama
od drevne Pule do slobodarskog Dubrovnika.

Vidim te u svojim vizijama sutrasnjice
svakim danom ljepsom, raskosnijom, boljom;
i cvrscom
i bogatijom
i sigurnijom
Tebi ce Jadran sa valovima i maestralima
uvijek svecane Ode skladati,
a ja Rapsodije od sanja i zbilje,
od odanosti i ljubavi.
Opcinjena sam, ocarana sam Tobom, iz daleka,
a uvijek je lakse (rekose pjesnici!) voljeti– iz daleka…

II.
Hrvatska, Ljubavi moja
Nema tih nesreca niti kataklizmi
Koje bi Tebi mogle naskoditi!

Pa sto, ako bi jednog dana, mozda, posve brzo,
Kina odlucila kupiti Hrvatsku — cijelu!
I brda joj, i dol
I more joj , i sol
I galebe, i slavuje
I ratove, i oluje…
–Pomijesati jabuke i kruske–
–Od Zagreba do Beograda visece mostove pograditi–
–Na proceljima svih skola uklesati:
–Svi su ljudi stvoreni jednakima — (Abraham Lincoln)
–Jednako se ponosim svojim srpskim rodom
i svojom Hrvatskom domovinom — ( Nikola Tesla)

Cemu strah!
Biznis bi procvao
Stanovnistvo bi se povecalo
Mladi narastaj nebi odlazio u Irsku, i drugdje,
pa tamo, u egzoticno-nordijskim konobama
sa svojim diplomama prao i brisao posudje…
Velebit nebi ni tada u zemlju propao
Palme bi pod Marjanom i dalje serenade o ljubavi pjevale
Jahte bi plovile od Brijuna do Aljaske…

Hrvatska bi i dalje bila tu; TU, gdje je oduvijek bila!

Zna se,
Ljudske vladavine
dolaze i odlaze
sa sobom nose malo dobra, vise zla,
izmjenjuju se kao oseka i plima
kao noc i dan
kao obmane i lazi ( i pokoja istina)
kao zablude, kao iluzije
kao propali ideali
i heroji, uzaludno pali;
vec sutra omrazene izdajice — postali.

Sve sto ljudi stvore
vrijeme izvrce i -kosi,
vrti se sve i obrce
–iz kruga u krug–
kao i Zemlja, oko svoje osi.

Uprkos nejunackim hirovima, medjuljudskim ratovima i mrznji
Ti ces uvijek opstati…trajati, Hrvatska, Ljubavi!
Cvrsta kao Velebit
Trajna kao Jadran
Tu, gdje jesi
zauvijek i vjecno!

III.
Za Tvoj opstanak, ja ne strahujem, ne strepim.
Srecom, Tebe su Bog i Priroda u svom misterioznom tkanju stvaranja
postavili tu, gdje jesi, takvom , kakva jesi–
i- postojis– sigurna, besmrtna… vjecna.

Kao Sunce sto nad Tobom bdije
u svakoj slavenskoj Zori, u svakom svanucu
Budi mi se zajedno s njime–
lijepa, pa ljepsa, pa najljepsa;
razlistana,rascvjetana,
duboko ukorijenjena kao Gupceva Lipa,
Hrvatska moja,
Moja Ljubavi
Moja Pjesmo
Moja Zvijezdo, ona najsjajnija nad Zagrebackom Katedralom…

Slusaj… oslusni , Prijatelju,

zvone zvona… zvone… zvone…
a od Petrovaradinske Trvdjave se digla Kosava pa se u Slavoniji
susrece s Burom iz Senja. Svojim zagrljajem njisu zlatnu slavonsku ravnicu
a ona plese… plese… , Eh, plese li…
Isto se zbiva na Jadranu; Jugo, od Zadra do Makarske kovitla divovske valove; kakvog li zanosnog plesa, kakvih li prizora!!!
Cudi se sv. Duje u Splitu, a Sv. Vlaho u Dubrovniku… cudi se i brdo , i dol…
a zvona zvone… zvone… zvone…
Cijelom Hrvatskom pronose Rodoljubnu Rapsodiju…


“Rijeka bes povratka”
1.rujna, 2019.









Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting