RODNI KRAJ

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

ponekad mi oci zasuze iz cista mira
pustim suzama da ih sklopi
a oci sklopljene zarone u misli
u dubinu sjete
sjecanja me odvedu stihijski
u jednu staru avliju
na tvrd seoski kameni put
na zuljeve i kosidbe
odlutam tamo odakle sam izronio
i udahnuo prvi zrak
davnih nekih ljetnih godina
vratim se na livade rosne
okupane suncem
vidim jutrom prve kosace vesele
nikad vezu bliskiju
kojima nikad nije rano
za salu i rakiju
osluskujem zveket otkova
zvona rogatih predvodnika
sa susjednog brda odzvanja eko
to se neki veseljak
pozdravlja sa jutrom
ne stidi se sto je seljak
voli svoju planinu
za dorucak obicno jede bijeli luk i slaninu
pozelim da ovaj san
nikad nema kraj
pozelim da sva ona bica
iz mog malenog sela
opet ozive
da curice rumene
naoko stasite
ocima nevinim
seoske lole zavode
sto bih dao sada
da se mogu vratiti
u vremena ona
da kao obicna zraka
mogu osvjetliti pute
mojih seljana
da mogu biti
bilo sto
samo da jos jednom
vidim majku svoju
kako zanje zito
veze u strucak
kako me s praga kuce zove
i prijeti
ako nebih na vrijeme
stigao na rucak

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting