“Rijeka bez povratka”

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zivot je pljackas najveci

Izmedju ljudi
zivot poput visoke stijene strsi
nismo spremni u okrsaj sa zivotom uci
sacekajmo dok se stijena
sama od sebe srusi,
dotle sakrijmo dragulje duboko u dusi.

Ispisali smo nevidljivom olovkom
na stijeni zapis o istini:
Zivot je pljackas najgrublji
otkad postoji svijet
paragrafe, pamflete, zabrane, odmazde pise
iz zablude u zabludu ide
iz vijeka u vijek nam laze
pa se covjek pobuniti mora
dosta mu je i lazi , i bescutnog terora…

Na obalu je isplivala pjescana ura
kada je poslije potresa utihla , stisala se bura
a zivot je stao i zacudjeno pita:
Sto je to opet izmastao covjek?

s Jadrana valovi pjesmu zapjevase:
“Vrijeme te, zivote uvijek prevari i gazi
a ono sto ljudi u srcima nose
to zauvijek traje i ostaje na snazi.”

“Rijeka bez povratka”

 

Njeznosti , reci mi svoje ime

Njeznosti
kojom me obasipas
dok otvaram oci Suncu na uranku
otkrij mi, kazi mi ime svoje
mozda bi bilo lakse prkositi zivotu, u dvoje?

Nisam navikla na njezne rijeci
zivot je grub, odjenuo je prnje
staze su obrasle u korov i trnje
a ja samo zelim tvoje ime znati
da moje srce na njeznost, njeznoscu uzvrati…

U sve vrste cvijeca skrio si ime
u ciklame, u ljiljane, u kamelije , u ruze
a prolaze proljeca, ljeta i zime
od nade do beznadja u krugu kruze…

Sada je jesen, ocvalo je cvijece
dani su postali tmurni i sjetni
mozda su ujesen samo tuzni sretni?

Njeznosti,
prije nego jos jedna jesen prodje
samo mi ime svoje kazi
da lakse jos jednu zimu prezivim
u proljece s cvijecem da i ja ozivim
i njezno, njezno te Njeznoscu zagrlim…

“Rijeka bez povratka”

 

Lorca nije mrtav; Lorca je besmrtan
(uz 80.godisnjicu smrti)

Toga dana prije osamdeset godina
strijeljana je iskonska ljepota
strijeljana je bezazlenost mladosti
strijeljana je sloboda i nada;
al’ u tom zlokobnom trenutku
cijela je kriknula Granada: Lorca nije mrtav; Lorca je besmrtan!

Da li vrijeme terora opet  stize
s onkraj groba, Pjesnik vas pita vihori mrznje
i hoce li se nad svijet opet mrak nadviti
a ljiljani prestati svijetliti svojim sjajem nevinim?
Glasnici tjeskobe postaju slutnje
ne cuju se vise gitare ni lutnje
vec eksplozije bombi i fijuci granata–

te zlocudne prethodnice strijeljanja i rata…

U svijetu se oduvijek radjaju zbiri
kojima su narocito pjesnici krivi
oni su im trn u oku
kamen spoticanja na njihovom putu
kada zure na mjesta smaknuca i krvi
gdje streljacki vodovi
posao po kratkom postupku svrse
da slobodarske duhove skrse…

U danasnje vrijeme
poezija je na smetliste bacena
ali jos je citaju
sanjari, cudaci… djaci;
vatra se ugasila nije
prkosno i dalje tinja
u riznici ljudske bastine
bila je i ostala svetinja.

***
Na grobu strijeljanog Pjesnika
uvijek ce saptti ljiljani:– On nije mrtav; On je besmrtan–

 

“Rijeka bez povratka”

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting