[Ukupno: 0 Prosjek: 0/5]You must sign in to vote
Otkidao sam od svojih usta, od gladi,
da bi nahranio Tvoju nezajažljivu sitost.
I Ti si bila sve jača …, i šira i viša …
Odlijevao sam od svojih usta, od žeđi,
da bi ugasio Tvoju neutaživu taštu žeđ.
I Ti si bujala …, i cvala i carevala …
Potkradao sam od svoje kratkovidnosti,
da bi povećavao Tvoju pohotnu dalekovidnost.
I Ti si bila sve dalja …, i još dalja, daleka ….,
i nestala si s moga vidokruga.
Usahnuli sam list na jesenskom povjetarcu.
A još sam Tebe gladan …, a još sam Tebe žedan …,
i u srcu slijepom još ljubičice rastu, a lastavice gnijezda svijaju.
Jer od pamtivijeka – jedina … Ti si Rijeka !
Pjesma je napisana 14.09.2020. Objavljena je u međunarodnoj zbirci pjesama Snježna oluja stihova (izdanje FB Grupa “Pisci i književnost”) u studenome 2020.