REY

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ulazis u moje snove smijelo,
okovana zlatnim licem
vidio sam te jučer na uglu
poželjeh ti kupiti ruzu.
Ti koračaš prsno,
odbijaš od sebe šljam.
Ja ti nisam u tom sloju
ja nisam taj.

Koracima bacaš čini
crvenom kosom uvećavaš plam,
svi gledaju u tvoje tijelo
nedorečeno ih odbijaš.

Da li zelis moje ime znati?
Il’ ti je dovoljan moj smijeh?

Samo mi je tiho rekla
zovem se Rey.

Pozvah je do svoje kuće
tacnije u moj stan,
napravih joj kafu
i istrčih po pljuge van.

A u stanu ona gleda
neki čudni posteri.
Djelimično ostvaren dječak
izbezubljeni buntovnik.

Još mi je rekla da loše sviram
i da su mi prazni tekstovi
ali da joj se svidjam
i da će da me poljubi.

Cijelu noć smo proveli sami
oguljeni do kostiju,
ležali smo na podu goli
slušajuci tihu muziku.

Pričala je da se ljuti
uglavnom na sebe
da ne zna kad je kraj
i da sam za nju ja previše mlad.

Držala me je za ruku
iako je to izlizana stvar
krenula je reći da me voli
ali joj nije dozvolio strah.

Ujutro je iščezla
kao pijesak iz očiju
opet ce me naći sutra
negdje u prolazu.

Makar da joj vidim smijeh.
Slatka Rey.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting