Reinkarnacija

[Ukupno: 1   Prosjek: 2/5]

Sam u sobi borim se sa svojim mislima. 

Pokušavam loše izbaciti van, 

Ali stalno udaraju u zidove i dolaze mi u san. 

U smradu svojih grijeha, 

Pokušavam se oprati pred sobom. 

Prljavština ušla je pod kožu

I ne ispire se vodom. 

Savjest neprestano kuca na vrata. 

Bojim se otvorit, 

Ući će svjetlost sa zrakama od zlata. 

Ne mogu se prilagodit, 

Oči navikle su na podlogu od mraka. 

Ne dopuštam nikom da mi priđe blizu. 

Ja volim jesti sebe

I nisam upao u nikakvu krizu, 

To je jednostavno dio mene. 

Guštam dok se gušim u vlastitoj krvi, 

Guštam dok moje truplo jedu crvi, 

Guštam dok se trujem, 

Guštam dok psujem, 

Guštam dok nestajem, 

Guštam dok živjeti prestajem. 

I prestajem… 

Nestajem… 

Zauvijek. 

Pokopao sam sebe,

Pokopao sam vlastiti ego.

Gradim od sebe novog lika, 

Od iste one zemlje, 

Od iste one krvi, 

Od istog onog trupla

Kojeg jeli su crvi. 

Pretvaram ga u obično ljudsko biće,

Čovjeka otvorenog uma koji ima vlastiti stav, 

Koji promišlja i koji radi

Da bi svi ostali prestali živjeti u nadi,

I počeli uživati u trenutku

Vlastitog zadovoljstva i sreće. 

Ja smijem se, 

Dok onaj drugi ja u grobu se okreće. 

Stavljam mu na spomenik cvijeće, 

Poštujem svačiji život

I neću nikada dopustiti da tama postane pilot

I određuje smjer nečijeg puta. 

Neću nikada dopustiti da u grob odluta 

Nečiji osmijeh i nečija nada. 

Nikad, ali baš nikad. 

Krećem od sada. 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting