Razmišljanja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Dok noć obavija ledeno tijelo

iz mraka proviruju nakaze strahova mojih.

Rastrzana izmedju dvije “ja”.

Ošinuta ljubavlju ovom kao gromom iz vedra neba.

 

Prva ja-kao postojana stijena.

Sigurna i čvrsta,na svom mjestu.

Dok grije me sunce i dok padaju kiše.

Uvjek ustrajna u bitisanju svom.

 

Druga ja-kao ne mirni vjetar.

Lepršava i ne sigurna.

Uvjek spremna pomilovati neko novo lice.

 

Tako se nadjoh na licu tvom.

 

I osjetih.

 

Uzburkane valove zaljubljenosti.

Treperenje sjajnih zvjezda u tamnoj noči.

Nabujalu rijeku za mene nekih novih emocija.

 

A ko si ti??!

 

Budjenje neke nove zore.

Zrak sunca što izviruje kroz oblake…

 

Ili si i ti samo dašak nekog ne mirnog vjetra.

Koji sasvim slučajno ispreplete naše puteve.

 

Tvojim dolaskom uragana

stvorio si moje treće”ja”.

Kao da mi nisu dovoljna ova prva dva.

 

Sad sam samo velika santa leda

što plovi po površini života.

Samo čekam kada će progrijati moja zraka sunca.

 

Da me otopi…

 

Da postanem dio tog okeana…

 

Da isparim…

 

Da postanem kapljica kiše…

 

Što skliznu će ti niz lice.

Zaustaviti se na tim mednim usnama.

Da me lizneš ne mirnim jezikom…

 

Da postanem dio tvoga bića…

4 thoughts on “Razmišljanja

  1. divna pjesma Skorpijaj.I ja sam nedavno slično objavila o drugom “ja”..dopada mi se i treće “ja” u tvojoj pjesmi i ko zna koliko toga imamo u sebi :))osmijeh i pregršt pozdrava ti ostavljam

  2. Skorpijaj,jako su ti lijepi i osjecajni stihovi,svi mi imamo glumce u sebi,kad nam zatrebaju samo ih pustamo i mislimo to je drugo ja,ima njih i vise,samo po potrbi ih koristimo…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting