QUO VADIS, COVJECE…SVIJETE…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tugujem i danas zbog nesavrsenosti Svijeta.
Suvremeno tehnolosko-elektronsko doba mnoge od nas cini
nespokojnima; u dusi nam stvara nemir, u srcu tjeskobu
te se cesto pitamo: Quo vadis, Covjece, quo vadis, Svijete?
Takmicarski napredak Svijet u ponor vuce
i od covjeka danonocno postaje pohlepna zvijer;
gazi se sve sto treba da se stuje
ljude i djecu neprestano se mrznjom truje
i( “znanjem”… ah, krhko je znanje!)
Zivotu se gubi i cilj i smjer…

Quo vadis, Covjece? Quo vadis, Sv ijete?
Dokle kanimo ratovati, mrziti,
sve sto nam Zemlja pruza rusiti ,prziti
plijen kao razbojnici grabiti
sve dok na mejdanu ne ostanu lesinari i rusevine…

Nad tehnoloskim “napretkom”, oduvijek su
Pjesnici strahovali. Lokomotiva je Jesenjinu “zvijer zeljeznih kotaca”,
T.S.Eliotu je Svijet modernog doga “hrpa rastrganih slika”.
Ni suvremeni pjesnici se ne snalaze u Svijetu
u kojem je Ludilo ugrabilo moc
Njegova bescutnost i mrznja nad Razumom je zavladala…

Quo vadis, Svijete? Jesi li zaista nemocan Covjece, da mrznju u srcu usmrtis
i posijes sjemenje Ljubavi iz kojeg bi BOLJI SVJETOVI niknuli?

Mozda jos negdje postoje Arkadije
gdje je vladarica Ljubav,
gdje se djeca i danas u dvoristima igraju
ptice u krosnjama pjevaju
prijatelji se druze, smiju, raduju
i nigdje, nigdje na svijetu ljudska bica ne gladuju???

Mozda nije kasno da zastanemo (i odmorimo se)
od utrke po Svemiru
da prevazidjemo nepotrebne strahove
da onaj drugi uvijek nekakve zavjere kuje…

Moze li se Svijetu vratiti nada
da ce u zaborav zauvijek pasti zlokobna pitanja danasnjice:
Quo vadis, Covjece?
Quo vadis, Svijete?

3.februara, 2019.
“Rijeka bez povratka”






s

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting