Put za ludnicu

Na ogoljelom zidu

polomjeno zrcalo

za bljeskom svjetla je grcalo,

imajući tebe u vidu.


Uz zid stojiš i šutiš,

na nesreću slutiš,

pogledati u sebe ne smiješ,

zamišljaš da sa utvarom plešeš.


Zbiljnost patvorena

u snovima je tvojim rastvorena,

komadići slomljenog stakla

popločali su tvoj put do pakla.


Sama i ostavljena

uz gole se pribijaš cigle,

tvoja je noćna mora ostvarena,

sve su se utvare iz tame digle.


Od mraka

pogled svoj sklanjaš,

mislima sebe samu proganjaš,

dok miluje te krvava šaka.


Stojiš već satima

pred željeznim vratima,

i ako pokucaš jednom samo

naći ćeš se pred bezdanom.


Izbezumljena u panici drhtiš,

u istom se krugu kroz vječnost vrtiš,

u svojoj si dubini ponora

pronašla glazbu zloslutnih tonova.


Jutro tmurno, kišne kapi

padaju po tvom krvavom licu,

u tebi ogromna praznina zjapi,

put za pakao te vratio u ludnicu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting