Put bez povratka

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zatočen sam, zidovi me guše,

u meni tmina vlada, a vani Sunce obasjava sretne duše.

Moje srce jedva kuca, oči mi bolno gledaju, a sve mi je bijelo,

ruke mi se znoje i tresu, noge drže klimavo mi tijelo.

Boga dozivam, pogled mi je pao,a spas drugima stiže.

Odustajem,spasa mi nema, umirem, straha nema,

tvoje lice vidim, ono me zove, opija me i usmjerava

na put svjetlosti i sreće iz kojega više povratka nema.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting