Put

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Put me prati dok idem.
Put me nosi kad stanem.
Pokazuje mi sebe,
sve dalje i dalje
od svega što znam.

Na putu ona i ja.
Još nosim jaknu
i hlače duge
da nas štite od nemira.
A ljeto već grije
i jutro i nas.

Unjenom oku svitanje
što sneno me gleda.
Nasmiješi se i kaže:
tako mi je lijepo,
tako sam daleko
od svega što znam.

Kamo krenuti,
pitam srce.
Pogledam cipele,
kao kartu puta,
cipele što vode nas,
sve dalje i dalje
od svega što znam.

Osjećam ju
predivnu i snenu
i sve što je važno
u nama i trenutku
kojim se opijam,
ovdje i sad.

Put me prati dok idem.
Put me nosi kad stanem.
Pokazuje mi sebe
i znam.
ništa ne ostavljam,
daleko,
tamo gdje je
sve što znam.

2 thoughts on “Put

  1. (Unjenom oku svitanje
    što sneno me gleda.
    Nasmiješi se i kaže:
    tako mi je lijepo,
    tako sam daleko
    od svega što znam.=

    Pobijeći od stvarnosti.

    Divno napisno Robin:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting