Pustinja straha

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kad mi srce stane tući

i nestane svijetla danak,

kad se noćna tmica spusti,odlazim-

u vječnu pustinju straha.

Kroz pustinju strašnu,sparnu,

gdje prolaze karavane razne,

duša mi sreće, lica znana i neznana,

lebdeć nad njima s anđelom mira.

Bliži se vrhunac Božjega suda

da ponizno ispovidim svoje grijehe

i kroz pustinju straha  andio izvede

u oazu vječnog blaženog mira.

p.s.posvećujem ovu pjesmu g.Petru Šimić

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting