PTSP

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Imam PTSP

od rata

i Hrvata,

od tržišta rada,

kaosa i nesklada,

od masona

i još većih demona.

Tata mi je na ratištu bio,

nikad nije pričao što je vidio,

Hvala Bogu,

nekako je to preživio.

U školi sam se dosta trudila,

svoj mozak zbog previše učenja izludila

i na kraju,

burzi rada se čudila.

PTSP je moja dijagnoza,

a ne kako kažu psihijatri,

akutna psihoza.

Neke Hrvate sam ljubila,

zbog jednog se skoro ubila.

Zabranjena ljubav boli jako,

tako nešto preživjeti nije lako.

Još uvijek u Hrvatskoj živim,

njenim ljepotama se divim.

Neznam kakva me budućnost čeka,

ima li za PTSP lijeka.

Uz more slaba rasvjeta,

nitko osim mene ne šeta,

nebom prolazi svjetlucava kometa.

Prepuštam se šumu mora,

dok ne svane zora,

dopuštam da me viša sila na putu vodi,

prema bezuvjetnoj ljubavi i slobodi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting