PSIHODELIJA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Psihodelija

PSIHODELIJA

Brojim vrijeme
nižući dileme
u slijedu misli nepovezanih.
Još ni samu sebe pravo ne shvatih
al gledam u daljinu
loveći sudbinu.

Smisao tražim
pa se razdražim
kad shvatim da ga uvijek nema.
Ili je izvor tih problema
što žmirim na ludilo
što se u meni probudilo?

Da mi je pobjeć kroz neku crvotočinu
zaboravit ovu tešku mučninu
kojoj ne želim priznat uzrok…
Tko je bacio na me urok?
Grčevito se smijem, sve je u redu…
Odaje tek čudna iskra u mom pogledu.

Trans! Presnažne su boje
i to baš one koje
čine uzorak tvog kaputa.
Senzacija je gorka, ljuta
kad se rasplineš u treptaju
mojih izmučenih očiju.

Ne mogu više, sve me boli
duša vapi, neprestano moli
da sve ovo već jednom prestane.
Al kako, oh kako da nestane
što sada je dio srca, dio mene?
Kako da ostanem živa, a samo taj dio uvene?

Buka je preglasna
boja pak nejasna
proždiru me sjene…
Nestaje iz mene
svaka kap života.
Ti si moj život, i moja Golgota.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting