Epistolarna proza

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mislim da je vrijeme za prozu. Golu prozu. U više smislova golu.

Znate, ja ne znam što bih mislila o mojim pjesmama i autorici tih pjesama, da nisam ja ta, da ih je napisala druga osoba.

Vjerojatno bih smatrala te pjesme patetičnima, a tu osobu napornom. Ne bi mi bilo jasno zašto se više ne trgne iz te neuzvraćene ljubavi. Možda bih je poželjela dobro ispljuskati, baš zato da se trgne. Ne znam. Znam samo da sada ja jesam ta patetična osoba, koja već više od dvije godine pati za čovjekom koji joj ne uzvraća ljubav, a u međuvremenu ju je silno povrijedio.

Možda vam nije jasna cijela priča. A i ne može biti, jer ne otkrivam sve. Ono što je bitno jest to da ni sama ne znam zašto se držim te bolne ljubavi?! Jesam li je doživjela kao svoju posljednju šansu, u onim kratkim povremenim trenutcima dojma da mi je uzvraćeno, pa mi sada teško pada što je i ta posljednja šansa ispala nepostojećom?! Možda. I možda je glupo govoriti o posljednjoj šansi, a nisam još došla do brojke 40,imam još par godina do nje, mlada sam, no čovjek ko’ čovjek. Kad nemaš ljubav sve ove godine, s vremenom ti postaje sve teže vjerovati da ćeš je ikad imati.

Plaši me i mogućnost da ova ljubav ne završi, da zauvijek ostane, a nade za uzvraćenost nema. Dosad sam doživjela da se nazivao mojim prijateljem, pa da me povrijedio igricama, pa se ismijavao mojoj ljubavi, pa da me više puta uvrijedio i pokušao poniziti, pa da je popravio ponašanje i prestao sve to činiti, ali još nisam doživjela da je učinio nešto za mene. Ja za njega jesam. Više nego što je svjestan. I ne, ne govorim ni njemu ni ikome o tome. Samo, kad usporedim stvari, tad mi postaje kristalno jasno. Tko voli, čini nešto za onog koga voli. Tko ne čini ništa, ne voli. Jednostavno je.

Dokle ću još o tome?! Vjerujte, ni sama ne znam. Nadam se ne još dugo. Bez obzira hoće li ljubav potrajati ili ne.

Jedna stvar ipak mi daje nadu da sve moje riječi nisu suviše naporne. Možda negdje iza nekog od ekrana postoji neka osoba meni slična, koja prolazi slične ili iste nutarnje, a i vanjske borbe, a čita moje riječi. Možda je toj osobi, ili tim osobama, lakše pri srcu kad znaju da nisu jedine na takvom bolnom putu. Možda, kao mom bratu bb-u, i njima to može biti donekle utjeha i pomoć.

Pozdravljam sve drage pjesnike, pjesnikinje, i ostale pratioce portala, a ako su došli do ovih riječi, onda su i moji pratioci. Hvala vam na tome!

Neka vas čuva dragi Bog i blagoslovi vam pute!

Čitamo se uskoro ponovno poezijom. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting