Provokacija

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ogledalo, ogledalce moje…

Ima li to veze sa životom?!

Dobrim se ljudima dogodi zlo;

nekim ne tako dobrima mnogo dobra.

Znam, ne razumiješ.

Kako je to moguće?!

Ne pitaj nebitna pitanja.

Pitanje nije kako, nego zašto?!

Zašto su ti oči suzne?!

Zašto sažaljevaš,

ne znam točno koga?!

Mene nemoj.

Sama sam kriva.

Moj je život ogledalo mojih djela.

Kamo sreće da jest.

Sažalijevati sebe nema smisla.

Tvoje ogledalo ne odrazuje pravo

sva tvoja djela.

Tvoje ogledalo je iluzija.

Oba su nam već dugo razbijena.

Što ćemo s krhotinama?!

Pokupi moje dijelove s poda.

Baci ih još jednom u smeće.

Pokaži mi koliko vrijedim

jedino u tvojim očima

(koliko me one ne vide

u mom pravom odrazu).

Ili polijepi razbijeno

riječima isprike,

da unatoč rezovima

ugledam sebe u njima.

I onda uzmi svoje dijelove,

usudi se pogledati u vlastiti pogled.

Nije sve još izgubljeno.

Iako pojma nemam

što mi to sad znači.

Valjda samo želim doprijeti

iza granica vjerojatnog,

iza vlastitog uma zaviriti

u predjelu gdje spava nada

da dobrim ljudima stiže dobro

još za ovoga života.

Da naša ogledala pokazuju

ljubav i mir i za nas same.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting