Prošlost za rukav me poteže

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U daljinu pogled bacim
Tek tada u budućnost pogledam
Ali tamo daleko
Samo gromovi sijevaju
Ovu tamu obasjavaju

Spuštajući pogled
Ka zemlji punoj suza
Sam se upitam
Zar prošlost napustam?
Vrijeme gdje sam svaki potez znao napamet
U pravo vrijeme sve reći i učiniti
Zar to napuštam?

Na trenutak sam kovčege uspomena spustio
Zemlja ih je uzela
Zarobila

Trebam li ovo kao ruku sudbine shvatiti
Ni sam ne pojmim
Što da sada učinim

Još jednom pogled sam okrenuo
Pogledao
I čvrsto oči zatvorio

Odlučio sam
Zube stisnuo
Skupio snage
Naprijed krenuo

Korak po korak
Bol je bila sve jača
Ali volja uma sve je odlučila
Pokrete radila

Sve sam ostavio
Što sam godinama volio
Na čemu sam godinama gijesio

Više nisam kao prokleti pisac
Samo zareze stavljao
Da bih svoju Lauru opisao
Kako bih savršenstvo istaknuo

Odavno sam shvatio
Ona nije ni postojala

Njenim imenom
Svaku bih nazivao
Sam sebe uvjeravao
Da sam doista do zadnje točke ljubavi došao
A ni pola života na svojim leđima nisam okusio

Čudno je koliko mlad i plah sam bio
Sve sam ozbiljno shvacao
Ponosa se odricao
Samo da bih njima udovoljio

A sada shvaćam zbog ljubavi
Obraz sam izgubio
Ponos negdje zakopao

Zato sad sve ostavljam
Bježim odavde
Na prošlost se više ne vraćam
Možda sam namjerno te stranice zivota
Vrućom kavom polio
Samo da bih ih istrgnuo
U smeće bacio

Srce je boljelo
Ali je tako najbolje završilo
Prošlost sam ostavio
Možda je čak i sa litice gurnuo
Da bih sebe spasio
To je život od mene napravio

U ljubav više ne vjerujem
Ona mi je sve oduzela
Previše boli nanjela

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting