Pristanak

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Davno si dala pristanak,

muklo si ga odobrila.

Sluteći već tada

kako to kupovanje samoće

unutar prividnog zajedništva

nije dobar put.

 

Tu nejasnu slutnju

nosiš stalno,

na želeći je osvjetliti

i ogoliti do istine.

 

A godine takvog bivanja

neprimjetno su te mijenjale.

Ne tako da se

to vidi na tvom licu,

mijenjale su te

odmičući te o tebe same,

kalemeći na tebe

nespojive osobine

koje rastaču tvoju bit.

 

Naše kratko vrijeme

u koje si ušla

bojažljivo virkajući

iz svoje čahure,

potvrdilo je

tvoje zaboravljene ljepote.

Koje su

odjednom neomeđene

poletjele danima

naših istih visina,

željne igre

nakon dugog osporavanja

i nesvjesne svoje veličine.

I ti si bila ti,

širina koja ispunjava širine.

Tada si dvostruko uživala

i u nama pronađenima

i u sebi gotovo zaboravljenoj.

 

I kao da je

ta iznenadna sreća

probudila sve tvoje strahove,

koji su kidajući tvoja krila

ponovo vraćali

nespojive kaleme.

A ti si opet pristala

na povratak u čahuru,

varajući sama sebe

kako je to život.

 

2 thoughts on “Pristanak

  1. Fasciniraš dubinom napisanoga…ja u ovim stihovima vidim cijeli jedan život koji je zastao…neproživljen…prekinut a da nije zapravo ni započeo…
    …”A ti si opet pristala

    na povratak u čahuru,

    varajući sama sebe

    kako je to život.” …ovaj stih otvara toliko mnogo pitanja…teških…
    Šaljem ti pozdrav zaljuljan morskom travom

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting