…prisjecanje pogleda u prazninu pune proslosti…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Uprljana mrljama srece sjedim u iscekivanju proslih trenutaka.

Uzalud cekam znajuci da se nece vratiti…

Vrtim se u vlastitim mislima…

Bol je poput vjetra koji nemilo udara u lice i grudi.

Przi mi kozu, dusu i sjecanja…

Cak i zrak koji udisem je sjetan… Tezak…

Bojim se prisjecati, a ne zelim zaboraviti.

On je bio onaj koji unese nemir u srce, drhtaj u kosti…

On je bio poseban.

 

Osjecam se isprano

Poput plahte koja je previse puta oprana

I osusena na ostrom zraku…

Svaki korak je tezi,

A svaka misao je bolnija.

Pogled u daljinu odaje nemoc,

Svaka izgorena cigareta je zudnja za njim.

Sve zarke boje odjednom odisu sivim tonom

On me probudio,

A ja se pokusavam uspavati.

On je otisao,

A ja sam ostala na istom mjestu bez snage da ustanem.

 

Jos jednom cujem pucanje i lom u sebi.

Dijelovi su sitni poput krhotina stakla…

Ne mogu ih sastaviti.

Mozda cu ih samo pokupiti…

Jer ih sloziti jos ne mogu

3 thoughts on “…prisjecanje pogleda u prazninu pune proslosti…

  1. Fantastični stihovi 09!!Jako upečatljivo napisano…i dojmilo me se,možda zato što sam i ja ponekad bila u takvim stihovima zarobljena…
    Šaljem topao pozdrav k tebi!:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting