PRIJATELJICI II

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zamišljam tvoje lice, tvoje oči lijepe,
i kosu tvoju dugu, povjetarcem nošenu,
tvoje pjesme, zapisane u mislima mojim,
isprepleću se vizije lica i stihova,
kao san moje nutrine, još nedosanjane,
tek lice tvoje vidim u maglici plavoj.

U tvojim očima tuga se nazire,
k’o stihovi tvoji što tugu zbore,
u jedno se stopile da suze tvoje,
u kristale leda pretvore, i sjaj
u oku tvome zauvijek nestane.

Svu svoju snagu tebi šaljem,
da  vratim bljesak oka tvoga,
ledene suze tvoje otopit ću,
u morske dubine pohranit ću,
i vidim, oči ti sjaje sjajem nebeskim.

Vrhom prsta lice tvoje dodirnem,
otvorila se sva nježnost tvoje duše,
rumeno ti lice, oči zasjale,
zvjezdice plešu u tvojoj kosi.

Lik tvoj vidim kao u javi,
i slutim riječi meni nedohvatne,
to slova meni od zlata daješ,
ja ih gledam i složiti želim,
dokučiti smisao poruke tvoje,
sve moje misli u jedno se stopile
s likom tvojim i pjesmom tvojom,
i odnekud se slova sama slože
u predivne riječi meni radosne;
TEBI HVALA PRIJATELJU MOJ.

8 thoughts on “PRIJATELJICI II

  1. Volim tu tvoju nježnost i toplinu kojom pleteš svaki pojedini stih. Osjeća se to. Predivni stihovi, dragi Dinko. Lijep pozdrav za tebe i gospođu Nadu. :))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting