Prazna utjeha

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U ovoj blijedoj
pojavi života,
puštam
korijenje u zraku…

njegujem
trnovitog parazita
u sebi
kao da je
najljepši cvijet…

guši me, polako,
svaki udah, nešto plići,
nešto teži
no i dalje
čuvam to,
u dubini,
u praznini…

Kao mržnja,
samo teže,
kao očaj,
samo gušće,
grli me
u najcrnjoj noći
kraj vedroga neba…

Preslab za izdaju,
još kratko bdijem
uz usnule sate,
šapćem molitve,
tek isprazne riječi,
utjeha je u kraju,
bar tako se
nadam…

7 thoughts on “Prazna utjeha

  1. Crn si, mračan. Očekuješ utjehu na kraju, kada utoneš u ništa. Mislim da nema kraja.Mislim da nema Ništa, osim u nama. Teška ti je pjesma, ali dobra.Pozdrav!

  2. Hvala vam dame! Istina, ima crnila, tj. bolje reći bilo je s obzirom kako ne objavljujem kronološki već pomalo kaotično 🙂
    Orhideja mi odmah postade plemenitiji cvijet 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting