Prašina

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sivi nabrekli oblaci
zakrilili nebeske kapije
Teško breme poleglo na sve
što u prašini živi

Tišina između svjetova

Samo što ne prsne
nebeska međa
i pokulja hladni vodeni teret
dole na zamagljen svijet
Spere ljudske misli
u kaljužu
i mulj

I opet će se ukazati svijet
kao umiveno
čisto lice novorođenčeta
mirišljav i proziran
kao planinski zrak

Sve će da se budi
da ga pije
kao vodu
iz kristalna šumskog izvora

I, evo,
sunčeve se otvaraju kapije
pjevaju Anđeli iz nebeskih bašta
pozivaju ljude
da pogled sa prašine dignu
u nebeski svod
bez straha od visine
od širine
beskraja neznana

Čarolija iz nebeske riznice
iscrtana kroz vrijeme
očima koje vide
ušima koje čuju
za probuđen um

A sutra već
kačit će se ljudske misli
na nebeske međe
kao crni noćni leptiri
duge ljepljive trake bezumlja
sve dok prašina ne spadne
sa ljudskoga uma
obasjanog
blještavom Božanskom zrakom
putem u zvjezdani raj.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting