Pozvala me na kavu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jedna stara prijateljica
pozvala me na kavu,
kako malo proćaskali bismo,
iako o meni već zna sve.
Rekoh kako imam posla,
ali ona za odgovor
ne uzima NE
i stoga došla je k meni
s dvije šalice crne
(kakav joj je i stil odijevanja)
kave.
Nije puno pričala
i samo me upitala:
„Kako zdravlje?“
Gledajuću u te (crne) oči
drhtavo prošaptah:
„Zasada je dobro.“
Tako smo sjedili,
ona se nekoliko puta
pokušala i nasmiješiti,
ali ispalo je vrlo groteskno.
Pročistio sam grlo i s nadom upitao:
„Hoćeš li molim te, opet doći?“
Ona je pružila svoju bijelu ruku i rekla:
„Naravno, do viđenja, možda uskoro,
možda za par godina,
ali još jednom – svakako!“
I tako je (opet) otišla,
ostavivši me samog
sa dvije šalice
pune crne kave…

4 thoughts on “Pozvala me na kavu

  1. Odlično.:))Ona dolazi,tvoja mašta je doziva,priželjkuješ njen ponovni dolazak,istovremeno plašeći se odlaska,koji se,rekla bih,već događao.Tako sam ja doživjela pjesmu.Ostavljam ti veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting