Potkrovlje

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nebo, zažmuri!
Da ne vidiš koliko vatre tinja u krhkim kostima
što pucaju od crnog jakog vjetra koji piri
kroz prozore i zvijezde i ostaje u zidovima.

Oblače, stani!
Zaustavi kretanje u cičoj zimi,
Ne kvasi već mokri snijeg i onu maglu od lani,
jer noćas se utapamo ukoreli u plimi.

Mjeseče, ugasi se!
Svijetle oči u tami kao srebrno kolje,
zjenice što obijaš kao pješak kapljice rose.
Ne osvjetljavaj ono što krije mračno potkrovlje.

Pameti, vrati se!
To što boli srž je želje i misli tvoje,
zamisao što oči u zeleno boji i imenom se zove
Pjesma što izmišljaš je kad misli se roje.

Maglo, zagrli me!
Imaj me u dimu , podignutu na vrelo postolje.
Savij u klupko mašte kao opijum u nemirne vene,
Uzmi me dok štiti nas ugrijano potkrovlje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting