POŠTARI I PSI

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Što je to
s psima i poštarima,
tim vječnim
i mrskim neprijateljima?

Svaki put
moj pas,
kad poštara vidi,
počne lajati na sav glas.

Laje, reži,
otrgnuo bi se s lanca,
kao da je vidio,
najmržeg stranca.

Smiri se Šarko,
kažem mu tada,
to je samo poštar,
iz našeg grada.

Na trenutak samo
on se malo smiri,
ali čim poštar otvori vrata,
pas se opet cijeli uznemiri.

I ma što govorio
pas me nije čuo,
ušlo mu na jedno,
a izašlo na drugo uvo.

On poštara ne voli
i samo bijesno reži,
a stari poštar ostavi pismo,
i glavom bez obzira ulicom bježi.

Ipak imam jednu ideju,
sljedeći put kad poštar dođe,
nek ostavi pismo,
i kost za psa da ju glođe.

Poštar tako napravio,
kost i pismo ostavio,
pas ga samo milo pogledao,
i poštaru odjednom povjerovao.

Eto sad sam
mogao nešto i naučiti,
da poštari i psi,
ipak mogu prijatelji biti.

9 thoughts on “POŠTARI I PSI

  1. Pjesma ti je lagana, primjerena dječjem uzrastu i vrlo slikovita. Mogla bi se uklopiti u slikovnicu. Duhovita je, a ima i pouku koja nije baš moralna, ali koga briga. Za današnja vremena je korisna. Ako netko na tebe reži, podmiti ga onim što voli.Ugodnu večer ti želim, sedam.

    1. ahahaha Mare, sad si me nasmijala stvarno :))… pa stvarno imaš analitički um :))… Mare, u svijetu mita i korupcije niko nikog ne voli, voli se samo novac, a kad ga više nema okrenut će ti svi leđa bez ikakvog razmišljanja… a pas kad mu daš hranu, doista te bezuvjetno voli… jednom dok sam još bio klinac veliki vučjak od susjede me nije voliko nikako, kad god sam ja prolazio htio me pojesti živog, sve dok mu nisam dao hranu i neke uštipke koje mi je mama ispekla i odtad me istinski zavolio… ne vjerujem da pjesma može djecu naučiti nekim lošim postupcima, jer ni mene taj postupak koji sam napravio u djetinjstvu nije učinio podmitljivim, ali s druge strane razmislit ću malo o tome što si rekla… hvala Mare, pozzz :))

    1. a dobro to sad svakom po njegovom guštu, kako tko voli… ja osobno ne bi mogao reći, koje pjesme više volim, za odrasle ili dječju poeziju… svaka vrsta poezije ima svoju ljepotu, pa onda zavisi kako se netko pronađe… netko se više pronalazi u poeziji za odrasle, a netko u dječjoj, netko u ljubavnoj poeziji, netko opet u vjerskoj, duhovnoj poeziji itd… ja sam nekako zavolio dječju poeziju, jer je iskrena, možda najiskrenija poezija koja postoji, a i dođe mi kao nekakva razbibriga od pisanja ove ostale poezije… u nekoj sam grupi na fejsu za dječju poeziju, pa valjda čitajući pjesme tamo, dobijem i sam inspiraciju… no kažem, svakom po njegovom ukusu… hvala faiza, lijep dan želim, pozzz :)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting