Posrijedi prozirnih zrcala

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Uvijek ovdje, među nama,

zrak je premnogo providan.

Uvijek ovčas kad već ne znam

što se događa opet.

Ne znam kud ćeš otići ti

ako nećeš se sjetiti tvojih noćnih pohoda.

Lunaparkovima. Povrh pustopolja.

Posvud u svom prostoru,

između naših letećih sjena.

Kad stigne vrijeme za nezapamćivanje

svega što zbivalo se samo sad i tu.

Čim bit ćeš samo ona,

koju smogu susresti bilo gdje na svijetu.

Kao sada. Ovdje. Daleko od svega.

Od vode u kojoj sve postaje prozirno.

Od nečijih obrisa što pojavljuju se

tamo gdje pokupila se

sva svjetlost sveg svijeta.

Svugdje u tvom području,

između nekih zrcala,

u kojima vidimo se

i ne znamo gdje smo iznova sada,

gdje smo ončas opet.