Posljednji vlak

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Posvuda kraj i oko sebe osjećala je izobličeni miris straha.

 

Ponekad gledam ta predivna lica i pitam se koju grotesknu masku požele staviti ponedjeljkom, četvrtkom, petkom.

Da li se ikada umore? Da li im ja također pripadam?

Da.

 

Mi smo dio njih. Oni rastu u nama, ili se mi skrivamo u njima.

Jedna kost, srasla u više duša. Kojima je postalo pretijesno da bi dijelile bezličnu sudbinu.

Ljudi odlaze većinom da bi započeli nove priče. Nova sjećanja, nove bakrene vatromete osvještenja, probudili naivnu ljubavnu intuiciju. Kako bi mogli napraviti mjesta u izlizanim koferima sjećanja.

A, ostatak koji se sklonio iz pomahnitale većine?

Oni nemaju razloga. Oni samo odu. Mogu.

 

 

U njenim odajama prošlosti nadilazio je mrtvi mrak.

Budio se cvijet tame, osjećala je oseku novoga.

Otkrivala je dane poput nota, jedan po jedan,

svakog od njih birajući prekrasno smrtonosnu melodiju za

malo snažno srce ispunjeno krvlju ili pak nečim višim?

 

Registirala je slomljeni osmijeh u svom

pogledu.

 

“Nisam još čula za polovne anđele. Samo za one umorne.”

Gledao je u te oči boje dima pomiješanog tugom i drhtala je.

Drhtala je pred njim, tim divljim pogledom koji je u njoj izazivao nalet uništavajućega.

Strast, bljeduće žuto plava, nije crvena. Raste, obuzima tijelo u bolovima osjećaja.

Čeka najbolniji trenutak i tada se povlači.

 

Dah srca ju je otkrio.

 

Volim.

Tišine zadivljujuće dosta da osjetiš nekoga. Ni preduge ni samotne. Dovoljno da osjeti toplinu osmijeha bez poticaja.

Najčešće smo šutjeli ljubav, pogotovo u onim noćima kada smo ležali usamljeni, svatko na svom uglu sna.

 

Da li je ljubav poput umjetnog krzna, traje na određeno, nježna je, meka i pruža ti ugodu, ali nakon nekog vremena postaje nepodnošljiva smetnja, otrcanog izgleda i bez sjaja?!

 

I onda pogledam u tebe, i shvatim da si od rijetkih koji ne odvraćaju pogled, nego iza

površnih lijepih očiju pokušavaju vidjeti ono što se krije dublje, ono što čini nju.

 

Dotaknula je onu žilu sjećanja i boli u tebi, želio si sustegnuti od nje. Ali, izdala te ljubav u srcu. Da, ljubav. I rekao si: “Neka, ima trenutaka strašnijih i dužih od vječnosti. Ima osmijeha gorčih od suza. Ma suzama ću mir kupiti, proći će.

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting