Pored odra

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Kad bi misli mogle da lete

 kao ptice selice ka jugu

da  na njedra njena  slete,

i odagnaju mi tugu.

 

Kad  bi mogle ravno u srce da prodru

da se sjeti, da je vuče želja,

jer sam bez nje ko na smrtnom odru

što mi dođe kao postelja

 

I baš kao na odru, na bol sam  navik`o

tako da  za bol  i ne hajem

niti  se osjeća

 

A volio bih biti s njom toliko

i da moja radost traje

makar dok gori svijeća.

 

Bar bi svijeću mogla zapaliti

kad već nisi strasti,

i ne moraš tada suze liti

niti na koljena pasti

 

Ako hoćeš, tek jedan cvijet

položi na tamnu raku-

ipak si bila moj cijeli svijet

i jedino svjetlo u mraku.

 

Zemlja će uzgajati, zalijevati će kiše

crvenu ružu koja ljubav znači

da `mjesto tebe kraj mene miriše,

da joj vjetar latice ko haljinu svlači.

 

Jer, život i smrt,  tuga i sreća

čine cjelinu i liče na san;

 plamte  pa izgore kao svijeća,

kao svako kad jednom ostane sam.

 

 

 

 

 

6 thoughts on “Pored odra

  1. Beskrajno tužno, dira ravno u srce. Ne izdvajam niti jedan stih. Svaki je biser, a svi čine prekrasnu kolajnu. Ni Tin ne bi bolje.I rima, i metrika. Čestitam sa. Veliki pozdrav!

  2. Ne ide mi danas komentiranje,
    iako sam pročitala sve objavljene pjesme, no kod tebe mi je jedna tvoja misao zaista lijepo uokvirena u stihove, i zarobila me :

    I bas kao na odru, na bol sam navik`o
    tako da vise za bol i ne hajem
    niti onda kad se sjecam;
    ali da mi je biti s njom toliko
    i da radost traje
    makar dok ne dogori svijeca

    Jako lijepo Sansan, imaš moje iskreno divljenje 🙂

    Pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting