Ponovo nada živi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Suhe grane
i uvelo lišće proljeće su zaboravili

i zimu čekaju.
Kiše je zemlja zazvala
tegobne i sumorne,
magle teškim plaštom šume pokrivaju
a potoci tiho žubore
i odnose snove jeseni
u prostranstva bijele pustoši.
Cvile grane,
sjećaju se cvrkuta ptica
i gnijezda života
dok led u okove odnosi
nadu tihe sjete.
Dugo…dugo je čekanje
u oprostu zime
dok lepet krila zamire
u milosti snježne pahulje.
Sablasti noći
lutaju smrznutim poljanama
i snove zovu u tišinu.
Prva kap buđenje je dozvala,
odagnala aveti patnje
i prostrla tepih
posut nježnošću latica proljeća
u čijem stvaranju
i moj život
novu nadu ponovo živi.

3 thoughts on “Ponovo nada živi

  1. Prelijepo ursus-major, čitajući ove tvoje pjesme osjećam kako se u svakoj slijedečoj nada sve više budi,rađa iz sjete.Isto tako sve draže su mi tvoje pjesme.:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting