PONEKAD SE PITAM

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ponekad se pitam,

dok plažom skitam:

“Zašto se nekim ljudima događaju nesreće?

Zašto neki u životu imaju malo sreće?

Zašto neki umiru mladi?

Zašto ih smrt tako mlade ohladi?”

Ponekad mi se takva pitanja motaju po glavi,

dok more valove pravi.

Zamišljena,

slučajno stanem na puža,

ne sluteći da mi taj nesretni puž,

odgovore na pitanja pruža.

Našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme,

a ja sam mu svojom nepažnjom stvorila probleme.

Težinom svoga tijela,

zgazila sam i kućicu i njega,

iako to nisam namjerno htjela.

Onda sam shvatila da je tako i kod ljudi,

netko svojim koracima,

onom drugom,

slučajno ili namjerno presudi.

Tako oni moćniji svoje ideje provode,

ne sluteći kako tuđe živote u opasnost dovode.

Poput mene,

zamišljeni hodaju,

možda svjesno, možda nesvjesno,

drugima jamu kopaju.

Svaki put kad se iznova pitam:

Zašto neki imaju malo sreće?

Zašto ih život nemilosrdno okreće?

Sjetim se tog malenog, zgaženog puža

i odgovor mi se u trenu pruža.

Nema tu mistike,

ni skrivenih značenja,

nego slučajno ili namjerno

napravljeni koraci,

koji dovode do tuđeg uništenja.

Svaki put kad na puža stanem,

od tuge zastanem

i sa mjesta nesreće nestanem.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting