Ponekad poželim..

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ponekad poželim osmijehom sakriti tugu kao oblaci kada sakriju sunce i to potraje samo na tren, jer tužan osmijeh i nije osmijeh, samo jedna trenutna crta umornoga lica koje želi pokazati da ispod površine još ima finoga praha, još ima čestica vrijednih da se površina na tren zagrebe.. Ponekad poželim suzom nakvasiti to umorno tijelo, ne bi li ispod površine probudio i to malo čestica da ponovo iznikne to nešto što se zove osmijeh i povrati onaj posljednji osjećaj kad nekog dodirneš a tijelom ti te iste sekunde prostruji cijeli život i u tim očima kad god ih pogledaš vidiš samo sebe, negdje u daljini, ali se pronalaziš..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting