Ponekad padnem u mračno stanje svijesti,
tada izluđujem sebe do besvijesti.
Razmišljam o vlastitoj smrti,
postanu mi hladni prsti.
Imam osjećaj da više nikoga ne volim,
sa mrakom u sebi se borim.
Zbog vlastitog nesavršenstva i financijskih problema,
zamišljam da me više nema.
Problemi mi tada izgledaju puno veći,
pomislim da su oni prepreka mojoj stvarnoj sreći.
Čini mi se da bi me voljeli više,
da mi plastična kirurgija fizičke mane obriše.
Smeta mi i vlastito siromaštvo,
gubim zbog toga dostojanstvo.
Iako nisam ni gladna ni žedna,
zbog financijskih problema ne znam biti sretna.
Život mi se čini besmislen i mračan,
nekako isprazan.
Takvo stanje svijesti satima traje,
zbog mračnih misli nastaje.
Teško je iz toga izaći,
put prema svjetlosti pronaći.
Ponekad pomaže samo dobar san
i onda bude bolje drugi dan.
Ponekad je to stanje puno jače
pa mi se samo plače.
Uvijek iznova se izvlačim iz mračnog stanja,
uz pomoć više svijesti i duhovnog znanja.